Biofilm

Biofilm čine zajednice bakterija i plijesni u naslagama od složenih šećera te bjelančevina koje sadrže šećere u koje se taloži i prašina iz zraka.

Kako nastaje biofilm?
Biofilm najčešće nastaje na granici dva agregatna stanja.
Danas je poznato da bakterije mogu opstati u slobodnom, tj. planktonskom obliku ili u obliku biofilma u kojem formiraju kolonije.
Stvaranje biofilma započinje kada se slobodne bakterije iz zraka u prvoj fazi privremeno pričvršćuju za podlogu pomoću bičeva i fila.
Izlučivanjem određenih polimernih supstanci započinje trajno pričvršćenje za podlogu i stvaranje gljivolikih nakupina stanica.

Osobine biofilma?
Biofilm se sastoje od velikog udjela vode. Udio vode varira a može činiti i do 94% ukupne mase biofilma.
Biofilm štiti mikroorganizme od isušivanja, fiksira pojedine hranjive tvari i enzime što omogućuje međusobnu prehranu različitih vrsta – što jedne vrste izlučuju druge koriste za svoj rast. Tako se mikroorganizmi ispomažu i opstaju u naslagama koje nisu optimalne za njihovo umnažanje.
U biofilmu bakterije mijenjaju svoja svojstva-mutiraju. Višestruko se povećava njihova otpornost na dezinficijense i sposobnost za preživljavanje u najtežim uvjetima.
Isto tako uočena je sve veća otpornost biofilma na sredstva za pranje i teško ga je u potpunosti iskorijeniti.

Kako biofilm kontaminira okolni prostor ?
Na površini biofilma dolazi do istovremenog pričvršćivanja novih slobodnih bakterija iz okoline i istovremenog otpuštanja bakterija iz biofilma u okolinu.
Stvaranje biofilma na pojedinim dijelovima klima uređaja, razmnožavanjem bakterija i drugih mikroorganizama u njima, te njihovo otpuštanje u struju zraka predstavlja direktnu opasnost po zdravlje ljudi koji borave u prostoru u kojima se klima uređaji ne čiste redovito. Biofilm uzrokuje oko 65% svih bakterijskih infekcija.

Problemi vezani za uklanjanje biofilma
Zbog svojih karakteristika i sve veće otpornosti na sredstva za pranje naslage biofilma se teško uklanjaju sa kontaminiranih površina. Dodatni je problem što su naslage biofilma manje od 0,1 mm prostim okom nevidljive i dobiva se lažan dojam da je površina čista.
Korištenje neprovjerenih nenamjenskih sredstava za pranje i dezinfekciju naslage biofilma se u potpunosti ne uklanjaju sa površina, a bakterije postaju sve rezistentnije na dezinficijense.
Oprane vizualno čiste površine mogu još sadržavati biofilm u kojem su mikroorganizmi. Zaostajanje samo 1% mase biofilma nakon pranja omogućuje njegovo ponovno formiranje, odnosno ponovnu kontaminaciju površine.